Ekološki otisak | WWF
 
	© Alffoto

Ekološki otisak

Tijekom više od 40 godina potražnja čovječanstva za prirodnim resursima prešla je granice onoga što naš planet može obnoviti. Trebali bismo kapacitet obnavljanja za 1,6 Zemlju da bismo mogli osigurati resurse i ekološke usluge koje trenutačno upotrebljavamo.
To dugoročno nije moguće. Kratko je razdoblje tijekom kojeg ćemo moći sjeći stabla brže nego ona mogu rasti, loviti više ribe no što oceani mogu proizvesti, ispuštati više ugljika u atmosferu no što šume i oceani mogu upijati. Posljedice tog „pretjerivanja” već su vidljive: gubitak staništa i vrsta te nakupljanje ugljika u atmosferi.
Ekološki otisak predstavlja zbir svih ekoloških usluga koje ljudi zahtijevaju od određenog prostora. On podrazumijeva biološki obradive površine (ili biokapacitet) potrebne za usjeve, pašnjake, naseljena područja, ribolovna i šumska područja. Ovdje se također podrazumijeva površina šume koja je potrebna kako bi se apsorbirale emisije ugljičnog dioksida koje ocean nije apsorbirao. Glavni su krivac za ovaj rastući ekološki otisak u posljednjih pedeset godina emisije ugljičnog dioksida nastale uslijed uporabe fosilnih goriva, a njihov udio i dalje raste.
I biokapacitet i ekološki otisak izraženi su zajedničkom jedinicom koja se naziva globalni hektar (gha). Ukupan biokapacitet Zemlje 2012. iznosio je 12,2 milijarde gha (odnosno 1,7 gha po osobi), dok je ekološki otisak čovječanstva iznosio 20,1 milijardu gha (odnosno 2,8 gha po osobi). Ekološki otisak nije ravnomjerno raspoređen te građani imućnijih zemalja stavljaju neproporcionalan pritisak na prirodu jer upotrebljavaju Zemljine resurse više no što im je potrebno. S druge stranice ljestvice nalaze se neke od najsiromašnijih zemalja svijeta koje jedva da imaju dovoljno za osnovne potrebe.

Za više informacija posjetite : Global Footprint Network