Hrana | WWF

Hrana

Samonikle biljke i divlje životinje neophodan su izvor hrane za siromašne ljude iz ruralnih područja, dok je pomorski ribolov važan resurs hrane za skoro cijeli svijet.
Samonikle vrste biljaka također su važan izvor genetske raznolikosti za najvažnije vrste biljaka koje se koriste za usjeve na svijetu. Neuspjeh u očuvanju sigurnosti tih prirodnih izvora potencijalno ima katastrofalne posljedice za sigurnost hrane u svijetu.
 
 
	© WWF / Udo HIRSCH
Postoji mnogo vrsta krumipra, nekada u jednoj dolini bude više od 100 vrsta te važne kulture
© WWF / Udo HIRSCH

Očuvanje sigurnosti usjeva

Samoniklo bilje srodno uzgojnim sortama koje se koriste za usjeve važan su izvor novih, poželjnih osobina kultiviranih sorti za usjeve poput otpornosti na bolesti i nametnike. Isto vrijedi i za genetski raznolike tradicionalne vrste za usjeve (ili sorte) prilagođene posebnim lokalnim uvjetima.

Značaj ove genetske raznolikosti ne smije se podcijeniti. Skoro sve moderne sorte za usjeve poboljšane su korištenjem genetske raznolikosti izvedene izravno iz samoniklih srodnih vrsta. Samo u SAD-u je između 1976. i 1980. to po procjeni donijelo 340 milijuna američkih dolara poljoprivrednoj ekonomiji u smislu porasta dobiti i otpornosti na bolesti.

No, kao i većina vrsta na našem planetu, i samonikle vrste biljaka srodne sortama za usjeve ugrožene su ljudskim djelatnostima. Nadalje, široko rasprostranjena upotreba genetski uniformiranih modernih usjevnih sorti uzrokovala je gubitak 75% genetske raznolikosti poljoprivrednih usjeva u posljednjem stoljeću.

Zaštićena područja važna su za održivost preostale genetske raznolikosti samoniklih vrsta bilja za usjeve. Mnoga sadrže znatna područja poljoprivrednih zemljišta s brojnim jedinstvenim sortama koje su poljoprivrednici očuvali tisućljećima. Očuvanjem biljne raznolikosti zaštićena područja također služe kao riznica samoniklih genetskih izvora , kao i mjesta za nastavak revolucije srodnika udomaćenih vrsta.

Pomoć u obnovi i održavanju zaliha ribe

Morski ribolov doprinosi opskrbi hrane, ekonomiji te zdravlju mnogih naroda. Plodovi mora i riba među najtrgovanijim su proizvodima (godišne vrijednosti više milijardi američkih dolara), dok ribolov izravno zapošljava 38 milijuna ljudi. Osim toga, za milijardu ljudi morska je riba važan izvor proteina.
No, masovni je izlov ribe uzrok tome što je 75% ribolovnih područja potpuno iskorišteno, preiskorišteno, iscrpljeno ili se oporavlja od iscrpljenosti. Ova ozbiljna situacija prijeti sigurosti hrane i životu diljem svijeta.
Zaštitom mrijestilišta i uzgajališta te drugih važnih staništa ribe, zaštićena morska područja mogu pomoći u ukidanju toga osiguranjem neophodnih utočišta gdje riblja mlađ može odrasti i razmnožiti se prije ulova.
Omogućavanje ribi da naraste unutar zaštićenih morskih područja ima još jednu dobit – odrasla riba donosi više jaja. Smanjena smrtnost ribe u zaštićenom područjima dovodi do širenja u okolna područja, a time raste i broj ribe za ulov u tim okolnim područjima.
Zaštićena se morska područja mogu osnovati i kao oruđe upravljanja ribolovom kao pomoć pri održivom razvoju zaliha ribe ili pri njihovoj obnovi. Ta ribolovna zaštićena morska područja mogu biti stalna ili privremena, specifična po vrsti ribolovnog alata, ribljih vrsta i/ili vrsti i veličini brodova.