Hidroelektrane uništavaju bogatstvo slatkovodnih ekosustava
HE Sklope na rijeci Lici
Hrvatska je ihtiofauno jedna od najbogatijih zemalja Europe, sa ukupno 151 vrstom slatkovodnih riba u, od čega ih je 18 hrvatskih krških endema. Ova bogatstvo u broju vrsta riba rezultat je geografskog položaja i prisutnosti specifičnih krških staništa.
Slatkovodne ribe jedna su od najugroženijih skupina kralješnjaka. Čak je 89 vrsta riba uključeno u Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske, što predstavlja 59,3% slatkovodne ihtiofaune Hrvatske. Unošenje alohtonih vrsta, onečišćenje, regulacija vodotoka i uništavanje staništa, zatim izgradnja brana i stvaranje akumulacija, navodnjavanje, prekomjerno crpljenje vode za piće i industriju, te nekontrolirano ribarstvo imaju najveći negativan učinak na slatkovodne ribe.
Priručnik dobre prakse u održivom planiranju vodnih putova
U Hrvatskoj srećom još uvijek postoje veliki močvarni kompleksi u dolinama Drave i Save, koji su izrazito vrijedni za gniježđenje ptica vezanih uz vlažna staništa, kao što su: žličarka, čaplje, čigre, štekavac, crna i bijela roda te orao kliktaš. Globalno ugrožene vrsta kao što je kosac, vrsta ovisna o prostranim vlažnim travnjacima, ili patka njorka, koja se gnijezdi uz stare rukavce i ekstenzivne ribnjake, još su uvijek dobro zastupljene u Hrvatskoj.
WWF je Balkan identificirao kao jednu od najvažnijih ekoregija na svijetu (G200 – 200 regija koje su najzanimljivije za prirodu). U regiji Dinarskog luka, gdje su konvencionalni izvori energije dosta iskorišteni i nepopularni, a i pri kraju vijeka korištenja, te će osiguravanje dovoljne količine energije u budućnosti predstavljati značajan problem. Situacija se dodatno pogoršava zbog lošeg upravljanja te velikih gubitaka zbog neučinkovite proizvodnje, prijenosa i sustava distribucije koji umanjuju održivost energetskog sektora u regiji. Stoga se zemlje uvelike oslanjaju na uvoz nafte i prirodnog plina, dok je nekima iz tehničkih ili komercijalnih razloga opskrba prekinuta.
Ohrabrene velikim investitorima, neke su se vlade u regiji okrenule hidroenergiji kao održivom i „čistom“ tj. „zelenom“ izvoru energije za svoja tržišta ili za povećane prihode kroz izvoz struje. Kao rezultat, planirana je izgradnja desetaka, pa čak i stotina hidroelektrana raznih veličina i kapaciteta. Pritom se zanemaruje gubitak prirodnih vrijednosti (fragmentacija riječnih ekosustava, promjena hidrološkog režima i tečenja, gubitak slatkovodnih vrsta, promjene i degradacija prirodnih procesa), kao i posljedice na lokalne zajednice poput otežanog razvoja i pogoršanja životnih uvjeta.
Regija je bogata značajnim prirodnim dobrima poput uskih riječnih kanjona s brzim tekućicama i jedno je od vodom najbogatijih područja na Mediteranu,te je zbog toga jako privlačna investitorima zbog svog značajnog hidropotencijala. Razvoj infrastrukture na vodama tako postaje velika opasnost za slatkovodne ekosustave u Dinarskom luku.. Prema posljednjim dostupnim podacima*, 43% energije crpi se iz hidroelektrana.
Pročitajte WWF-ove savjete kako zadržati bogatstvo slatkovodnog sustava.
Kanjon Dobre prije potapanja akumulacijom
Rukavac Čambina