Hidroelektrane uništavaju bogatstvo slatkovodnih ekosustava

 / ©: Irma Popovic Dujmovic, WWF - Canon
HE Sklope na rijeci Lici
© Irma Popovic Dujmovic, WWF - Canon
Hrvatska je ihtiofauno jedna od najbogatijih zemalja Europe, sa ukupno 151 vrstom slatkovodnih riba u, od čega ih je 18 hrvatskih krških endema. Ova bogatstvo u broju vrsta riba rezultat je geografskog položaja i prisutnosti specifičnih krških staništa.
 
Slatkovodne ribe jedna su od najugroženijih skupina kralješnjaka. Čak je 89 vrsta riba uključeno u Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske, što predstavlja 59,3% slatkovodne ihtiofaune Hrvatske. Unošenje alohtonih vrsta, onečišćenje, regulacija vodotoka i uništavanje staništa, zatim izgradnja brana i stvaranje akumulacija, navodnjavanje, prekomjerno crpljenje vode za piće i industriju, te nekontrolirano ribarstvo imaju najveći negativan učinak na slatkovodne ribe.

Priručnik dobre prakse u održivom planiranju vodnih putova

U Hrvatskoj srećom još uvijek postoje veliki močvarni kompleksi u dolinama Drave i Save, koji su izrazito vrijedni za gniježđenje ptica vezanih uz vlažna staništa, kao što su: žličarka, čaplje, čigre, štekavac, crna i bijela roda te orao kliktaš. Globalno ugrožene vrsta kao što je kosac, vrsta ovisna o prostranim vlažnim travnjacima, ili patka njorka, koja se gnijezdi uz stare rukavce i ekstenzivne ribnjake, još su uvijek dobro zastupljene u Hrvatskoj.
 
WWF je Balkan identificirao kao jednu od najvažnijih ekoregija na svijetu (G200 – 200 regija koje su najzanimljivije za prirodu). U regiji Dinarskog luka, gdje su konvencionalni izvori energije  dosta iskorišteni i nepopularni, a i pri kraju vijeka korištenja, te će osiguravanje dovoljne količine energije u budućnosti predstavljati značajan problem. Situacija se dodatno pogoršava zbog lošeg upravljanja te velikih gubitaka zbog neučinkovite proizvodnje, prijenosa i sustava distribucije koji umanjuju održivost energetskog sektora u regiji. Stoga se zemlje uvelike oslanjaju na uvoz nafte i prirodnog plina, dok je nekima iz tehničkih ili komercijalnih razloga opskrba prekinuta.
 
Ohrabrene velikim investitorima, neke su se vlade u regiji okrenule hidroenergiji kao održivom i „čistom“ tj. „zelenom“ izvoru energije za svoja tržišta ili za povećane prihode kroz izvoz struje. Kao rezultat, planirana je izgradnja desetaka, pa čak i stotina hidroelektrana raznih veličina i kapaciteta. Pritom se zanemaruje gubitak prirodnih vrijednosti (fragmentacija riječnih ekosustava, promjena hidrološkog režima i tečenja, gubitak slatkovodnih vrsta, promjene i degradacija prirodnih procesa), kao i posljedice na lokalne zajednice poput otežanog razvoja i pogoršanja životnih uvjeta.
  
Regija je bogata značajnim prirodnim dobrima poput uskih riječnih kanjona s brzim tekućicama i  jedno je od vodom najbogatijih područja na Mediteranu,te je zbog toga jako privlačna investitorima zbog svog značajnog hidropotencijala. Razvoj infrastrukture na vodama tako postaje velika opasnost za slatkovodne ekosustave u Dinarskom luku.. Prema posljednjim dostupnim podacima*, 43% energije crpi se iz hidroelektrana.
 
Pročitajte WWF-ove savjete  kako zadržati bogatstvo slatkovodnog sustava.
 
* IEA statistics, MONSTAT, Ministry of Minining and Energy of Serbia, UNMIK 
 / ©: Irma Popovic Dujmovic, WWF - Canon
Kanjon Dobre prije potapanja akumulacijom
© Irma Popovic Dujmovic, WWF - Canon
 / ©: Irma Popovic Dujmovic, WWF - Canon
Rukavac Čambina
© Irma Popovic Dujmovic, WWF - Canon